Zastava i grb
Zastava Republike Srbije postoji i koristi se kao Narodna zastava i kao Državna zastava, sa razmerama 3:2 (dužina prema visini).
Narodna zastavaje trobojka horizontalno poređanih polja istih visina crvene, plave i bele boje. Državna zastava je je trobojka horizontalno poređanih polja istih visina crvene, plave i bele boje, a preko svega, centra pomerenog ka jarbolu za jednu sedminu ukupne dužine zastave Mali grb Srbije.
Manje je poznato da je prva zastava Srbije, po Sretenjskom ustavu iz 1835. godine, bila crveno-belo-plava (poput zastave Hrvatske), inspirisana trobojkom francuske revolucije. Ovu zastavu je posebno kritikovala Rusija, zbog istovetnosti sa revolucionarnom francuskom zastavom, te je ubrzo morala biti zamenjena crveno-plavo-belom (obrnutom ruskom zastavom).
Grb Republike Srbije je beli dvoglavi orao na crvenom štitu, sa četiri ocila na grudima, i krunom iznad. Kljunovi orla su široko razjapljeni, noge su raširene, a ispod svake kandže leži po jedan zlatni ljiljan. Preporučen je 17. avgusta 2004. godine, zajedno sa drugim državnim znamenjima, a usvojen 19. maja 2009.[1] kada je zamenio dotadašnji grb Republike Srbije.
Na referendumu o nacionalnim simbolima,[2] 31. maja 1992., većina[3] je građana bila za zastavu sa crvenom petokrakom, i tradicionalni grb Srbije u obliku crvenoga štita s četiri ocila, ali bez dvoglavoga orla.[2] Referendum prema pravilima nije uspeo, jer nije izašlo preko 50% upisanih birača (uključujući i birače na Kosovu).
Grb Republike Srbije je isti kao Grb Kraljevine Srbije i predstavlja čin vraćanja monarhijskih obeležja.
Narodna zastavaje trobojka horizontalno poređanih polja istih visina crvene, plave i bele boje. Državna zastava je je trobojka horizontalno poređanih polja istih visina crvene, plave i bele boje, a preko svega, centra pomerenog ka jarbolu za jednu sedminu ukupne dužine zastave Mali grb Srbije.
Manje je poznato da je prva zastava Srbije, po Sretenjskom ustavu iz 1835. godine, bila crveno-belo-plava (poput zastave Hrvatske), inspirisana trobojkom francuske revolucije. Ovu zastavu je posebno kritikovala Rusija, zbog istovetnosti sa revolucionarnom francuskom zastavom, te je ubrzo morala biti zamenjena crveno-plavo-belom (obrnutom ruskom zastavom).
Grb Republike Srbije je beli dvoglavi orao na crvenom štitu, sa četiri ocila na grudima, i krunom iznad. Kljunovi orla su široko razjapljeni, noge su raširene, a ispod svake kandže leži po jedan zlatni ljiljan. Preporučen je 17. avgusta 2004. godine, zajedno sa drugim državnim znamenjima, a usvojen 19. maja 2009.[1] kada je zamenio dotadašnji grb Republike Srbije.
Na referendumu o nacionalnim simbolima,[2] 31. maja 1992., većina[3] je građana bila za zastavu sa crvenom petokrakom, i tradicionalni grb Srbije u obliku crvenoga štita s četiri ocila, ali bez dvoglavoga orla.[2] Referendum prema pravilima nije uspeo, jer nije izašlo preko 50% upisanih birača (uključujući i birače na Kosovu).
Grb Republike Srbije je isti kao Grb Kraljevine Srbije i predstavlja čin vraćanja monarhijskih obeležja.
Himna Srbije
„Bože pravde“ je zvanična himna Republike Srbije, definisana članom 7 Ustava.[1] „Bože pravde“ je takođe bila himna Kneževine Srbije i Kraljevine Srbije do 1918. godine, kada je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Predložena verzija teksta kao himne određena je zakonom 11. maja 2009.[2] Izvorna pesma nastala je 1872. godine, kada je Jovan Đorđević, inspirisan satiričnom Zmajevom Narodnom himnom, napisao reči na muziku Davorina Jenka, a predstavljala je završnicu pozorišne predstave „Markova sablja“, osmišljene povodom punoletstva Milana Obrenovića. Ogromna popularnost reči i melodije doprinele su da ova pesma postane zvanična srpska državna himna.
Geografski položaj
Srbija, ili zvanično Republika Srbija, kontinentalna je država koja se nalazi u jugoistočnoj Evropi[6], a prostire se na Balkanskom poluostrvu i jednim delom u srednjoj Evropi (Panonskoj niziji).[7] Glavni grad je Beograd. Sa 1.639.121 stanovnika u široj okolini po popisu iz 2011. godine, on je administrativno i ekonomsko središte države. Srbija se na severu graniči sa Mađarskom, na severoistoku sa Rumunijom, na istoku sa Bugarskom, na jugu sa Makedonijom, na jugozapadu sa Albanijom i Crnom Gorom a na zapadu sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom (entitetom Republika Srpska).
Srbija je od završetka Prvog svetskog rata bila osnivač i sastavni deo zajedničke države sa većinom Južnih Slovena prvobitno u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, (kasnije preimenovanoj u Kraljevinu Jugoslaviju), zatim u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, Saveznoj Republici Jugoslaviji i Državnoj zajednici Srbiji i Crnoj Gori (DZ SCG). 2006. godine, posle održanog referenduma u Republici Crnoj Gori DZ SCG je prestala da postoji i Republika Srbija je, na osnovu Ustavne povelje DZ SCG nastavila državno-pravni kontinuitet sa DZ SCG.
U sastavu Republike Srbije su i dve autonomne pokrajine: Vojvodina i Kosovo i Metohija.[8] Od NATO bombardovanja SRJ, pokrajina Kosovo i Metohija se nalazi pod protektoratom Ujedinjenih nacija. Institucije privremene samouprave na Kosovu i Metohiji, na kojem Albanci čine etničku većinu, 17. februara 2008. jednostrano i protivpravno (protivno ustavu Republike Srbije od 2006. godine i Rezoluciji Saveta Bezbednosti OUN 1244, ali i međunarodnom pravu) su proglasile nezavisnost, koju Republika Srbija, mnoge druge države i Organizacija Ujedinjenih nacija ne priznaju.
Republika Srbija je član Ujedinjenih nacija, Saveta Evrope, Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju, Partnerstva za mir, Organizacije za crnomorsku ekonomsku saradnju. Takođe je zvaničan kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i vojno neutralna država, a ima i status zemlje posmatrača u Organizaciji za kolektivnu bezbednost i saradnju.
Srbija je od završetka Prvog svetskog rata bila osnivač i sastavni deo zajedničke države sa većinom Južnih Slovena prvobitno u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, (kasnije preimenovanoj u Kraljevinu Jugoslaviju), zatim u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, Saveznoj Republici Jugoslaviji i Državnoj zajednici Srbiji i Crnoj Gori (DZ SCG). 2006. godine, posle održanog referenduma u Republici Crnoj Gori DZ SCG je prestala da postoji i Republika Srbija je, na osnovu Ustavne povelje DZ SCG nastavila državno-pravni kontinuitet sa DZ SCG.
U sastavu Republike Srbije su i dve autonomne pokrajine: Vojvodina i Kosovo i Metohija.[8] Od NATO bombardovanja SRJ, pokrajina Kosovo i Metohija se nalazi pod protektoratom Ujedinjenih nacija. Institucije privremene samouprave na Kosovu i Metohiji, na kojem Albanci čine etničku većinu, 17. februara 2008. jednostrano i protivpravno (protivno ustavu Republike Srbije od 2006. godine i Rezoluciji Saveta Bezbednosti OUN 1244, ali i međunarodnom pravu) su proglasile nezavisnost, koju Republika Srbija, mnoge druge države i Organizacija Ujedinjenih nacija ne priznaju.
Republika Srbija je član Ujedinjenih nacija, Saveta Evrope, Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju, Partnerstva za mir, Organizacije za crnomorsku ekonomsku saradnju. Takođe je zvaničan kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i vojno neutralna država, a ima i status zemlje posmatrača u Organizaciji za kolektivnu bezbednost i saradnju.