Geografija
Srbija se nalazi na Balkanu — regionu jugoistočne Evrope (oko 75% teritorije) i u Panonskoj niziji — regionu srednje Evrope (oko 25% teritorije). No, geografski, a i klimatski, jednim delom se ubraja i u mediteranske zemlje. Ukupna dužina granica sa okolnim zemljama iznosi 2.397 km, od čega je 1.717 km suvozemnih i 680 km rečnih[9]. Dužina granica po državama susedima iznosi: Albanija 122 km, Bosna i Hercegovina 391 km, Bugarska 371 km, Hrvatska 315 km, Mađarska 166 km, Republika Makedonija 252 km, Crna Gora 236 km, Rumunija 544 km[9].
Severni deo Republike zauzima ravnica (vidi: Geografija Vojvodine), a u južnim predelima su brežuljci i planine. Postoji preko 30 planinskih vrhova iznad 2.000 metara nadmorske visine[9], a najviši vrh je Đeravica (na Prokletijama) sa visinom od 2.656 metara[9]. Planinski reljef Srbije objašnjava pojavu mnogih kanjona, klisura i pećina (Resavska pećina, Ceremošnja, Risovača). Najniža tačka se nalazi na tromeđi sa Rumunijom i Bugarskom, na ušću Timoka u Dunav, na 28-36 metara nadmorske visine.
Najviša tačka: Đeravica, Prokletije (2.656 m.).
Najniža tačka: Ušće Timoka u Dunav (28 m.).
Najveće jezero: Đerdapsko jezero.
Najduža reka: Dunav.
Najveći grad: Beograd (1.639.121 st.)
Severni deo Republike zauzima ravnica (vidi: Geografija Vojvodine), a u južnim predelima su brežuljci i planine. Postoji preko 30 planinskih vrhova iznad 2.000 metara nadmorske visine[9], a najviši vrh je Đeravica (na Prokletijama) sa visinom od 2.656 metara[9]. Planinski reljef Srbije objašnjava pojavu mnogih kanjona, klisura i pećina (Resavska pećina, Ceremošnja, Risovača). Najniža tačka se nalazi na tromeđi sa Rumunijom i Bugarskom, na ušću Timoka u Dunav, na 28-36 metara nadmorske visine.
Najviša tačka: Đeravica, Prokletije (2.656 m.).
Najniža tačka: Ušće Timoka u Dunav (28 m.).
Najveće jezero: Đerdapsko jezero.
Najduža reka: Dunav.
Najveći grad: Beograd (1.639.121 st.)
Hidrologija
Veći deo Srbije pripada slivu Dunava (81.646 km² tj. 92,4 %[12]), koji i sam protiče kroz severnu Srbiju dužinom od 588 kilometara[13]. Pored Dunava, plovne su još celim svojim tokom kroz Srbiju reke: Sava (206 km), Tisa (168 km) i Begej (75 km), a delimično su plovne Velika Morava (3 km od 185 km) i Tamiš (3 km od 118 km)[9]. Ostale velike reke, sa dužinom toka kroz Srbiju većom od 200 km, su[9]: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km). Deo juga Srbije pripada slivu reka Beli Drim u Metohiji i Radika u Gori (4.771 km² tj. 5,4 %[12]) koje teku ka Jadranskom moru. Slivovi reka Pčinja, Lepenac i Dragovištica na jugoistoku Srbije pripadaju egejskom slivu (1.944 km² tj. 2,2 %)[12]. Pored reka, u Srbiji je izgrađen i čitav niz veštačkih kanala, koji služe za odbranu od poplava, navodnjavanje zemljišta, plovidbu i druge namene. Njihova ukupna dužina iznosi 939.2 km, od čega je za brodove, do 1000 t, plovno 385.9 km[9]. Najveći sistem kanala se nalazi u ravničarskom delu zemlje i poznat je pod nazivom Kanal Dunav—Tisa—Dunav, prema nazivima reka koje povezuje.
Većina jezera u Srbiji je poligenetskog porekla[14], a najveće među njima je Đerdapsko jezero, površine 178 km² (sa rumunskim delom: 253 km²)[9], koje je po nastanku veštačko-akumulaciono jezero, napravljeno pregrađivanjem Dunava. Druga veća veštačka jezera u Srbiji, sa površinom većom od 10 km², su[9]: Vlasinsko jezero (na reci Vlasini, 16 km²), Perućac (na reci Drini, 12,4 km²) i jezero Gazivode (na reci Ibru, površine 11,9 km²). Najveća prirodna jezera su Palićko jezero površine 5,6 km² i Belo jezero površine 4,8 km², koja se nalaze u Vojvodini. Na visokim planinama juga Srbije, javljajuse glacijalna jezera, poput Đeravičkog na Prokletijama ili jezera na Šar-planini[14], dok se na krajnjem severu javljaju, inače retka[14], eolska jezera, Palićko (5.6 km²) i Ludoško[14]. Pored njih, u Srbiji danas postoje još dve grupe prirodnih jezera i to su: kraška (Žagubičko vrelo) i rečna jezera (Rusanda, Carska bara), dok su tektonska jezera, koja su postojala u prošlosti, tokom vremena nestala. U nekim pećinama Srbije, javljaju se podzemna tj. pećinska jezera, kakva su na primer, jezera u Ravaničkoj pećini.
Većina jezera u Srbiji je poligenetskog porekla[14], a najveće među njima je Đerdapsko jezero, površine 178 km² (sa rumunskim delom: 253 km²)[9], koje je po nastanku veštačko-akumulaciono jezero, napravljeno pregrađivanjem Dunava. Druga veća veštačka jezera u Srbiji, sa površinom većom od 10 km², su[9]: Vlasinsko jezero (na reci Vlasini, 16 km²), Perućac (na reci Drini, 12,4 km²) i jezero Gazivode (na reci Ibru, površine 11,9 km²). Najveća prirodna jezera su Palićko jezero površine 5,6 km² i Belo jezero površine 4,8 km², koja se nalaze u Vojvodini. Na visokim planinama juga Srbije, javljajuse glacijalna jezera, poput Đeravičkog na Prokletijama ili jezera na Šar-planini[14], dok se na krajnjem severu javljaju, inače retka[14], eolska jezera, Palićko (5.6 km²) i Ludoško[14]. Pored njih, u Srbiji danas postoje još dve grupe prirodnih jezera i to su: kraška (Žagubičko vrelo) i rečna jezera (Rusanda, Carska bara), dok su tektonska jezera, koja su postojala u prošlosti, tokom vremena nestala. U nekim pećinama Srbije, javljaju se podzemna tj. pećinska jezera, kakva su na primer, jezera u Ravaničkoj pećini.
Klima
Srbija se nalazi na kopnenoj masi Balkanskog poluostrva koja je okružena toplim morima (jadranskim, egejskim i crnim) dok se na severu naslanja na evropski kontinent. Dodatni važan faktor koji određuje klimu Srbije je reljef. Grubo se može reći da u Srbiji vlada kontinentalna klima na severu, umerenokontinentalna na jugu, i planinska klima na visokim planinama. Zime u Srbiji su kratke, hladne i snežne, dok su leta topla. Najhladniji mesec je januar, dok je najtopliji jul. Najniža temperatura zabeležena u Srbiji je –39,5 °C (13. januara 1985. u naselju Karajukića Bunari na Pešteru), a najviša 44,9 °C (24. jula 2007. u Smederevskoj Palanci)[17]. Prosečna godišnja temperatura u Srbiji je: 10.9 °C (predeli ispod 300 metara nadmorske visine), 10 °C (300—500 metara), 6 °C (1000—1500 metara), 3 °C (iznad 1500 metara)[17]. Prosečna godišnja količina padavina je 896 mm. Najviše kiše ima u junu i maju, dok su najsuvlji februar i oktobar.
Najznačajniji vetrovi Srbije su:
košava (hladan i suv vetar karakterističan za sever Srbije)
severac (hladan i suv severni vetar)
moravac (hladan i suv; dolazi sa severa i duva dolinom Morave)
južni vetar (topao i suv; duva sa juga dolinom Morave)
jugozapadni vetar (topao i vlažan; dolazi sa Jadrana i dopire do Zapadne Srbije)
Najznačajniji vetrovi Srbije su:
košava (hladan i suv vetar karakterističan za sever Srbije)
severac (hladan i suv severni vetar)
moravac (hladan i suv; dolazi sa severa i duva dolinom Morave)
južni vetar (topao i suv; duva sa juga dolinom Morave)
jugozapadni vetar (topao i vlažan; dolazi sa Jadrana i dopire do Zapadne Srbije)
Biljni i životinjski svet i nacionalni parkovi
Biogeografski, na teritoriji Srbije nalaze se dve zonalne vegetacije (odnosno, dva bioma) — veći deo površine pripada biomu širokolisnih i mešovitih šuma umerenih predela, dok predeli iznad gornje šumske granice pripadaju biomu tundri (alpijske tundre). U okviru šumskog bioma prisutna su četiri ekoregiona: balkanske mešovite šume (zauzimaju najveći deo teritorije južno od Save i Dunava), panonske mešovite šume (zauzimaju Panonsku niziju sa obodnim predelima), dinarske mešovite šume (mala površina u jugozapadnom delu Srbije) i rodopske planinske mešovite šume (mala površina u jugoistočnom delu Srbije). U okviru bioma tundri razvijena je visokoplaninska zeljasta vegetacija alpijskih livada i kamenjara. Pored zonalne vegetacije, zastupljeni su i drugi vegetacijski oblici, u zavisnosti od lokalnih uslova, npr. nizijske livade, tresave, stepski fragmenti.
Nacionalni parkovi
Nacionalni parkovi